..+
Ostalo je mnogo toga što sam želela i što želim da ti kažem... i da uradim s tobom. Kasno je. Verujem da jeste. Zarekla sam se sebi da te nikom više neću spominjati... i da ću ćutati... da od mene reč više nećeš ćuti. I tako je.
I nećeš znati... i neću reći... tišina će vrištati umesto mene, onako najglasnije, dok vrisak od jačine ne zamre skroz.
Nikad ti nisam tražila da me držiš čvrsto... samo da mi ne daš da odem tako lako.
Nekad kreneš da vidiš hoće li iko krenuti za tobom.. i ko... bolno je kad saznaš da nikog nije briga... i da si na kraju sam.. sasvim sam. Al' Bože moj.
Proćiće.
Jednom mora, mater mu.
Ne slušam ga odavno. Nit' sviram njegove pesme.
Ne čitam njegove knjige... i citate.
Organski ne mogu da podnesem jedan jebeni akord i jedne njegove stvari.
Sve me vrati.
A neću da se vraćam.
Jer nemam kome da se vratim.
I nikom nije stalo da se vratim...
jer nikom nije stalo ni kad sam otišla.
