Jedan od onih života...

"I ko zna možda jednom nađeš me tamo gde prestajem ja, gde počinješ ti, gde stali smo mi... gde sad su drugi... Al' srešćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden, i ako te je taj neznanac nekad voleo više od sebe."

— Autor ally @ 12:57
Nemaš ti šta da tražiš ovde. Ne histeriši. Nije ti mesto. :)
Ne, nisam ljuta... ni tužna... recimo da sam dobro. Šuškam. I tražim sreću u malim stvarima... imam par ljudi koje volim... imam nekog da me čuva... pletem svoju paučinu kako znam. I koliko god da poželim ponekad da čujem kako si.. ne pitam za tebe.. i ne zovem te... neću. Ne mogu. Dobro je. Dok ne razmišljam i dok se ne sećam.
Pa zato, pičim... vozim bajs... trčim... sviram... učim... kuckam blog tu i tamo... Čitam. Pišem. Zvrndam. K'o što nisam do sad... :)
Nekako, znam da će da prođe. Činjenica je, nismo smeli da pustimo da prođe... al' tvoj glupi ponos u kombinaciji sa mojom tvrdoglavošću i žudnjom za tim da budeš tu nikad nisu bili dobra kombinacija... Možda svratim nekad i napišem ti nešto... mada sumnjam.
Sve je odavno napisano... al' nije imao ko da čita.
Coko moj... :) Nije nam se dalo.

Powered by blog.rs